Dva su pogleda na omladinski rad kod nas, a mimo svijeta, baš kako volimo da bude… Jedan je pravi a drugi oštri pogled, jedan pravi a drugi tupi ugao (svejedno je kako nazivate onaj svoj). Jedan u njemu vidi smisao, otjelotvorenje svojih ciljeva i težnji, svrhu. Drugi u njemu vidi poltrone, plaćenike, izdajnike nacionalnih interesa radi dodvoravanja nekim zavjereničkim, globalističkim silama koje teže da unište narod kojem evo već preko hiljadu godina ,,nema spasa, a nema ni propasti“… Ta dva pogleda i ugla gledanja (pravi i oštri) daju, dakle, tupi ugao. I takav vam je kod nas omladinski rad, a i omladinski radnici o kojima pričamo kao postojećem pojmu koji naše društvo ne priznaje i ne prepoznaje ni kroz zakone, a ni mimo njih nego ga tumači tako što za njega kaže ,,ma bavi se on tamo s’ nečim, ne znam vala ni ja“.
Biti omladinski radnik u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj znači biti priznat od strane istomišljenika, a omalovažavan od onih koji ti i ne daju priliku da čuju šta je to uopšte što te onda često vodi da i samog sebe zapitaš: ,,A ko sam zaista ja kao omladinski radnik?“ Biti omladinski radnik kod nas znači da sebe nazivaš raznim imenima i da sebi dodjeljuješ najširi spektar zanimanja, od tehničkog, računarskog osoblja u kancelariji udruženja, do programskog i projektnog menadžera, asistenta, koordinatora, volontera, trenera, vozača, blagajnika, računovodje, inspektora, dizajnera itd itd. Biti omladinski radnik kod nas znači imati nestabilan posao koji zavisi hoće li ili neće proći projekat. Biti omladinski radnik znači biti stalno izložen pitanju: ,,Ima li tu para?“ Eh, sad, ako ima para – plaćenik, izdajnik. Ako nema para – budala, šta ćeš uopšte tu.
Dakle, dame i gospodo, omladinski rad kod nas vrijedi za ,,šuplju priču“ i prosipanje pameti, presipanje iz šupljeg u prazno kako bi narod rekao, pranje para, lopovluk, dok se za prave kriminalce, korumpirane elite kaže ,,snaš’o se“.
I dok mi tako sjedimo pred dragstorima trošeći vesele kantice ječmenih napitaka ubjedjeni da time otvaramo nebesa i ,,pijemo svu pamet svijeta“, kod nekih drugih društava ovo se definiše kao nova djelatnost potrebna svakome jer je valjda logično da se sa mehanizacijom proizvodnje, a sve češće i digitalizacijom radnih mjesta, ljudska djelatnost pomjera u neke nove i drugačije sektore i realnosti.
Za mene, omladinski rad je poziv! Omladinski rad je, kao što mu ime kaže rad mladih, rad sa mladima, rad za mlade… rad. Omladinski radnik je osoba (ne nužno mlada) koja kroz ono što radi pomaže mladima, usmjerava, koordiniše, prati, inicira i kreira, istražuje, misli, priča, nekad i pametuje ali kroz sve ovo generiše napredak društva baš zbog toga što radi sa mladima i za mlade, baš zato što je svjestan da se kvalitet i zadovoljstvo životom svakog pojedinca zasniva na zadovoljstvu i kvalitetu koji se postignu u mladosti. Mladost je temelj, ali i radius svega onoga što nakon nje živimo, i ako prepustimo mlade da se nose sami sa izazovima koje pred njih postavlja život postoji opravdan rizik i bojazan da će se devijacije individualaca i društvenih grupa u budućnosti početi prelivati na čitavo društvo. Eto, to je omladinski rad, i još mnogo više. Našem narodu sam davno prestao da objašnjavam šta je omladinski rad i ko je omladinski radnik (baš kao što više nikome ne odgovaram na opasku da sam političar kad kažem da sam završio politikologiju). Svojim kolegama i nemam potrebu da objašnjavam šta je to jer se sa njima svakako razumijem.
Omladinski rad vam daje mogućnost da budete ,,sami svoj gazda“, a što je možda još i važnije ,,gospodari sopstvenog vremena“. Omladinski rad nije šablon, od 8 do 4 ili 9 do 5, radno vrijeme omladinskog radnika je 0-24, 24/7. Omladinski radnik treba da ima razumijevanja za sve, ali svi nemaju baš razumijevanja za ovo što mi radimo. Mi smo na terenu, uključeni u zajednicu, stalno razmišljajući šta je to što možemo da uradimo više, kako da postanemo bolji lično da bismo izvlačili bolje iz onih sa kojima radimo. Omladinski rad je mobilnost, prilika da putujete i vidite svijet oko sebe, shvatite koliko ste mali i počnete cijeniti više ono malo što imate. Omladinski radnik je plemenita misija. Ne postoji jednostavan način objašnjavanja ili definisanja omladinskog rada i radnika, možda zato još uvijek i nije priznat kod nas. A možda i zato što je omladinski rad prije svega način života pa tek onda sve ostalo što sam opisivao.
Eto… Ne znam je li onima koji su za ove pojmove prvi put čuli sada išta jasnije. Nadam se da jeste. Onima koji ovo razumiju, nadam se da će poslužiti da učvrste svoju vjeru u ono što radimo.
Sve u svemu, mi živimo i radimo, negdje između pravog i oštog pogleda, hodamo po tupoj oštrici još tupljeg ugla iz kojeg nas drugi posmatraju, ali mi uživamo u tom hodu… sanjamo o svijetu u kojem bismo mogli da živimo, istovremeno popravljajući ovaj u kojem se i sami ponekad ne snalazimo, ali se makar trudimo… shvatamo da gradeći druge gradimo sebe, a zajedno sa njima i sve oko nas, i obrnuto… i tako u krug…
Na kraju krajeva, ne znam ni da li imam pravo da nazivam sebe omladinskim radnikom!
Ostavljam to vama na sud.
Miloš Kovačević,
Centar za djecu, mlade i porodicu Laktaši